Miroslav Krleža

Bela, dijete drago

 

 

Draga Belo, Ti imaš snage da me dohvatiš od vremena na vrijeme na mojoj najslabijoj strani, a to je potpuno pomanjkanje svakog otpora spram Tebe…

Dragi Fric, Jesi li se već vratio s puta? I je li ovo ćutanje zlurado zlonamjerno i ako jest, molim zašto?

 

Pisma Bele i Miroslava Krleže, koja su jedno drugome slali iz europskih poštanskih ureda od Pariza do Irkutska i koja, rekao bi sam Krleža, "nisu ljubavna u običnom smislu, kako se već takva pisma pišu, ali su mogla imati 'ljubavni' karakter", čitaju se kao velika životna priča, ali i kao društveni roman vremena koje i dalje traje.

Stotinu pisama hronološki sabranih u ovome izdanju nije samo epistolarna rekonstrukcija romanse iz ostavštine hiljada listova – pisama, razglednica, telegrama, poruka, koverti, posetnica – nastalih između leta 1918. i proleća 1981, već u određenom smislu i krležološki obrat.

Čini se da je Miroslav Krleža, nakon svih ideoloških, političkih, literarnih i stilističkih istraga nad njegovim opusom, još uvek biografska enigma, pa se može reći da je "Bela, dijete drago", zapravo autobiografska knjiga Miroslava Krleže.