Dvojica skeledžija na reci Tisi kod Taraša, sela u zrenjaninskom ataru, ovih dana imaju pune ruke posla.

Od jutra do mraka Dušan Kuzmanov i Željko Maričić voze sa banatske na bačku obalu Tise i obrnuto. I ne broje koliko puta pređu reku, koliko ratara i traktora prevezu.

Otkako je, pre par meseci skela od taraške zadruge ustupljena gradu Zrenjaninu na upravljanje i remontovana, nema za njih ni nedeljnog ni prazničnog odmora.

Svaki dan je radni, osim kada je baš jaka kiša ili olujni vetar. Za selo koje je sa banatske strane, a atar mu je u Bačkoj skela je pitanje opstanka i egzistencije, kažu u Tarašu.

Tarašani ističu da je dobrodošla gradska odluka da prevoz preko reke bude besplatan, ali da je najvažnije da skela radi bez zastoja da bi svoje poslove na vreme završili.
- Sada je prelaz skelom besplatan, ali to nam nije najvažnije i selo već sprema neki rezervni fond jer se skela povremeno mora remontovati. Jednostavno, ne smemo dozvoliti da skela bude u kvaru, a da ne bude para za popravku - napominje Stevan Dopuđ, koji je i član saveta mesne zajednice u Tarašu.

Kada skela ne radi, do njiva koje su na par kilometara na drugoj obali mora se obilazno na žabaljski most, a to je više od 50 kilometra.

 - Radimo od sedam do sedam svakog dana, nema odmora, praznika ni nedelje, takav je skeledžijski posao - kaže Dušan Kuzmanov, koji je već 13 godina skeledžija na Tisi.

Nije lako, kaže, ali se nada da će sa skele otići u penziju.

- Težak je ovo posao i zbog celodnevnog radnog vremena i zbog toga što se skela ručno vuče sa takozvanim baskijama za sajlu, a najviše zbog odgovornosti. Moraš da vodiš računa da ljudi i vozila bezbedno pređu jer velika je Tisa, a zna da bude i opasna - ističe Dušan.

Nekad su Tarašani imali više od hiljadu hektara zemlje u Bačkoj. Radile su tri skele dan i noć, bilo je osam skeledžija. Sada je ostala ova jedna skela koju je grad preuzeo od zadruge i mnogo je važno da uvek radi.

- Ljudi su počeli da odustaju od gajenja krompira i kupusa baš zbog problema sa skelom u prethodnim godinama, nikad nisu bili sigurni da li će moći da pređu reku - govori Radovan Marinkov, jedan od najstarijih ratara u selu.

izvor: blic.rs