Teško da postoji osoba kojoj se nije dogodilo da je tokom nekog običnog razgovora ne strefi 'prosvetljujući' osećaj da je to već doživela. Šta se zapravo krije iza fenomena deja vu.

Neki su čak spremni da se zakunu da u takvim prilikama znaju šta će dalje biti i kakva će se, recimo, replika nadovezati na rečeno, ali to ipak ne mogu definisati unapred već se jasna spoznaja dešava tek kad se sve razreši i kad mogu reći samo „znao/la sam“. Taj čudni iskorak iz „realnosti“ zove se deža vi odnosno „već viđeno“.

Mnogi taj fenomen vole, ma šta da se ponavlja, i žale što nije češći, dok je za neke deo zavodljive „mističnosti“ upravo njegova povremenost. Neki ga, s druge strane, preterano ne ljube ako „opet“ preživljavaju nešto neprijatno, a neki ga se čak i plaše.

Promenljiva je i učestalost javljanja - nekima se češće dešava dok su mlađi, dok se drugima razvija tokom godina. Iskustva su različita i u odnosu na stanje svesti, pa neki pojavu vezuju za veliki premor, a drugi tvrde da ne izostaju ni kada su pri sasvim budnoj i čistoj svesti.

Laičkih tumačenja ove pojave ima bar koliko i načina percepcije, pa prema jednima to je slika iz prethodnog života, drugi smatraju da se iskliznuće dešava zato što je već „sve zapisano“. Treći misle da je „već viđeno“ poruka iz budućnosti.

Zanimljivo je da se retko ko seća svog „deža vija“ posle vrlo kratkog perioda, pa je najsigurniji način da se stanje analizira zapisivanje date scene - što bi onaj kome se to upravo dogodilo možda i učinio kad bi slučaj preživljavanja bio bar malo interesantniji. A on je najčešće tako običan, baš kakvo je i naučno objašnjenje ovog fenomena.

„Deža vi je jedan od oblika paramnezije, fenomen kvalitativnog poremećaja pamćenja, takozvane obmane sećanja. Ovaj fenomen možemo smatrati i sindromom jer sadrži i elemente poremećaja opažanja“, kaže psihijatar Danijela Tiosavljević. “Pored ovoga, postoji i fenomen ‘nikad viđenog’ u kojem poznata stvar deluje kao potpuno strana, zatim ‘pogrešnog prepoznavanja’, odnosno falsifikovanja sećanja, ali i ‘već razmišljanog’ kada osoba ima doživljaj da su se nove misli zapravo javljale ranije”, dodaje ona.

Na neki način u mozgu dolazi do kratkog spoja koji se nekako sam premosti ostavljajući lažnu sliku doživljenog. Svaki od ovih vidova „fatamorgane memorije“podjednako je zastupljen i stručnjacima dobro poznat i često se sreće i kod zdravih ljudi. „Paramnezije se javljaju pri naglim izmenama nivoa psihičke tenzije, promenama stanja svesti kao što je buđenje“, objašnjava sagovornica.

Iako je reč o tako običnom objašnjenju neobične pojave, psiholozi sa Univerziteta u Lidsu uskoro će početi obimno istraživanje ovog fenomena. Za potrebe eksperimenata pozvani su volonteri kojima se redovno dešava senzacija “već viđenog” kako bi bili podvrgnuti laboratorijski izazvanoj paramneziji baziranoj na kompletu specifičnih pitanja.

Prema tim navodima povod ovog intrigantnog zadatka bio je slučajan susret (budućeg) vođe istraživačkog tima Krisa Mulina sa čovekom koji je uporno tvrdio da nema svrhe da dolazi u njegovu kliniku da se leči jer je već bezuspešno boravio tamo, iako je to bilo netačno (i nemoguće).

Ubeđen da se ranije već sreo sa doktorom, čak je izneo detalje susreta koji se nikada nije dogodio. Verovao je da može da čuje istu pticu koja peva na istom drvetu svaki put kad bi izašao iz kuće. Njegov “deža vi” razvio se do te mere da je prestao da gleda televiziju, čak i vesti, budući da “ih je već čuo”. "Ali, kad bi ga žena pitala šta će biti sledeće na programu za koji je tvrdio da ga je pratio, on bi rekao da ne može da kaže jer ima problema sa pamćenjem”, kaže dr Mulin. Ispostavilo se, docnije, da je čovek bio u početnoj fazi demencije, bolesti od koje se nikada nije oporavio. Ostali dobrovoljci procenjeni su na prijemnom pregledu kao zdravi, sa izvesnom sklonošću ka depresiji.

Ali, uprkos naporima naučnika da sasvim rasvetle ovu fiziološko-psihološku pojavu, velikom delu naroda će uvek biti draža njena apokrifna priroda.

 

izvor: novimagazin