Uskoro ćemo zakoračiti u šesnaestu godinu trećeg milenijuma. Proslavićemo još jednu Novu godinu... Ali, znate li išta o njenom poreklu, značenju, datumu slavljenja, ikonografiji, verovanjima i praznovericama?

 

Mnogi će priznati da o svemu tome nikada nisu ni razmišljali. Većina je sklona da misli samo na to gde, s kim i kako da proslavi novogodišnju noć a pažnju i brigu usmerava na ukrašavanje kuće, pripremu bogate trpeze, svečano oblačenje, kupovinu poklona, ne znajući i ne pitajući se zašto to čini. Sada je (krajnje) vreme da mnogo toga saznate...

Kod nas se Nova godina praznuje 1. i 2. januara, a, po pravilu i starom srpskom običaju, ako praznik “padne” u neradne dane, oni se spajaju sa radnim. Zaposleni, đaci i studenti se raduju što je pred njima kratak odmor i predah od obaveza. Često, opet po pravilu i običaju, ispadne upravo suprotno. U te dane obično se premorimo od silnih priprema, ugošćavanja i odlazaka u goste, prejedanja, prenapijanja. A tek troškovi oko svega ovoga i kupovine poklona! Prava glavobolja i mora! Ako bismo se više pozabavili duhovnošću nego materijalnim pitanjima, novogodišnji praznici bi nam mogli postati zaista prava radost i u njima bismo mogli smerno i spokojno da uživamo, bez nepotrebno velikih izdataka.
Pre nego što pređemo na tematiku Nove godine, upoznaćemo vas sa predviđanjima slavnog proroka Nostradamusa i biblijskim proročanstvima koja se tiču novog milenijuma.

Poreklo, značenje, datum slavljenja

Proslavljanje Nove godine je jedan od najstarijih običaja. Po nekim kazivanjima prvi su počeli da ga praktikuju Kinezi, po drugim su to bili stari Germani ili Rimljani. Stari Germani su slavljem obeležavali smenu godišnjih doba. Kako zima u njihovim zemljama počinje sredinom novembra kada se okončava žetva, okupljali su se i veselili zbog obavljene žetve i predstojećeg odmora. Tako je, kažu, nastao veliki praznik: početak nove godine. Nakon osvajanja Evrope, Rimljani su promenili početak proslavljanja na prvi januar. Novu godinu su slavili kao simbol početka novog života i novih nada za budućnost. Taj običaj i značenje zadržali su se do današnjih dana. Rusi su sve do 10. veka slavili Novu godinu 1. marta, kao dolazak proleća. Svekovali su u čast Sunca a njihovi obredi su imali magijsko značenje. Savremenici, dobri poznavaoci mitologije i simbologije, kažu da Nova godina simbolizuje regeneraciju kosmosa, obećanje novog rasta, čežnju za obnovom i počinjanje iznova.

Astronomska godina je period za koji Zemlja obiđe putanju oko Sunca (revolucija) i traje približno 365 dana. Na bazi ove činjenice sačinjeni su mnogobrojni kalendari: kineski, jevrejski, muhamedanski, ruski, sijamski, etiopski, iranski, julijanski i gregorijanski (reformisani julijanski).
U našoj zemlji Pravoslavna crkva verske praznike i danas računa po julijanskom kalendaru koji zaostaje 13 dana za novim, gregorijanskim. Zemlje koje su prihvatile novi kalendar proslavljaju Novu godinu 1. januara. Zajedno sa hrišćanstvom, u 10. veku je prihvaćen i novi, grčki kalendar, ali je tek car Petar Veliki početkom 18. veka smestio Novu godinu na prvi (14) januar. U "Srpskom pravoslavlju" povodom toga je zapisano:
"Ovaj dan je posvećen uspomeni na čin obrezivanja Isusa Hrista, početku građanske godine i svetom Vasiliju Velikom. Prema Mojsijevom zakonu koji je nalagao obrezivanje svakog muškog detata osmog dana po rođenju, obrezan je 1. januara i Isus Hrist. Po tumačenju crkve "da bi ispunio sve zakonsko i da se time zatvore usta jeretika koji govore da Hristos nije primio naše telo i koji brbljaju da se prividno rodio". Posvećenje ovog datuma početku godine novijeg je datuma i vezano za praznik svetog Vasilija Velikog, branioca pravoslavlja i zaštitnika monaha".

Verovanja, praznoverice, običaji

Sujeverni ljudi veruju da događaji koji se dese prvog dana nove godine imaju uticaj na zbivanja tokom cele naredne godine i da ćemo ono što uradimo na dan Nove godine činiti tokom cele godine.

U prošlosti je čestitanje na početku godine imalo značaj sigurne čarobne snage, a nije bilo samo puki odraz uljudnosti.
Prema paganskim verovanjima na 12. zvuk ponoćnog zvona valjalo je skočiti sa stola ili stolice što je donosilo sreću u budućnosti. Pucnjavom i pucketanjem bičem terali su se zli duhovi (danas se to čini bacanjem petardi ili pucanjem iz pištolja, ali su se razlozi zaboravili). Stari Rimljani su imali običaj da se žrtvuju i dobro vladaju tokom januara kako bi umilostivili boga Janusa da im učini godinu srećnom. Darivali su najpe rođake, da bi kasnije rimski zakon propisao da se ima darivati (vrstom takse) i imperator (otuda običaj darivanja i odlaženja u posetu rođacima i prijateljima na dan Nove godine). Običaj starih anglosaksonaca da se ispija zdravica uz iskazivanje najboljih želja ostao je do danas i raširio se u mnoge zemlje (prilikom nazdravljanja valja najpre naliti piće u čašu i staviti je na sto, a nikako ne pružati praznu čašu pa onda u nju sipati piće). Buka koja se pravila u ponoć duvanjem u rog i zvonjenjem zvonima imala je za cilj da odagna zle duhove iz stare godine.
Stari Sloveni su obožavali vatru kojoj su pridavali natprirodne moći. Ukrašavali su trešnjeva stabla i palili sveće u čast bogova plodnosti. Vatrom su isterivali zle duhove, odvraćali nesreće od doma i prizivali dobre sile.
U mnogim zemljama veruje se da osoba koja prva prekorači prag u novoj godini donosi manje ili više sreće. Smatralo se da je najbolje da to bude tamnokos muškarac, a ako još pokloni nešto od hrane, da će čitave godine doneti blagostanje i sreću domaćinstvu koje je posetio. Plavokos muškarac ili udovac nisu bili poželjni, a pogotovo ne riđokos koji donosi nesreću. Da se izbor ne bi prepuštao sudbini i zla sreća zakucala, postojao je običaj unajmljivanja "odgovarajuće" osobe koja je trebalo da se pojavi u pravom trenutku.

Verovanja kod srpskog naroda

- Staro je verovanje da za novogodišnje veče valja jesti sočivo.
- Kada prvi put u novoj godini izlazimo iz kuće, valja preko leđa baciti malo soli i pomisliti želju. Ne valja se osvrtati za sobom ni gledati u so.
- Prilikom prvog povratka kući u novoj godini, valja preko ramena baciti nekoliko novčića da bi kuća bila bogata i domaćinstvo napredno. Takođe se ne treba osvrtati ni pogledati u novčiće.
- Dobro je ako se desi da se sudarite posle ponoći sa muškarcem. Sudar sa ženskom osobom donosi nesreću.
- Prvog dana nove godine nikako nije dobro naići na pogrebnu povorku niti sresti časnu sestru.

Ukrašavanje doma je običaj novijeg datuma. Otkrili su ga Španci u 16. veku kod Asteka koji su ukrašavali kraljevske palate. Kićenje borova ima značenje slično kićenju božikovine (zelenike) kod starih Rimljanja svetlucavim ukrasima čime se prizivalo sunce da ponovo zasja. Za rimske proslave je karakteristična crvena boja kao simbol krvi, odnosno života. Sveća je, recimo, obavezan "ukras" sa različitim značenjima zavisno od boje: crvena donosi opštu sreću, žuta novac, plava ili teget je povoljna za trgovinu, zelena za poboljšanje intelektualnih aktivnosti i zdravlja. Treba izbegavati sveću braon i crne boje. Prema tom starom verovanju, nesrećan će biti onaj koji tri sveće upali istim palidrvcetom (jednom već upaljenom svećom treba paliti ostale).

Ikonografija

Ikonografija u vezi sa Novom godinom više puta je menjana. Tek pre dva veka u Rusiji se počelo redovno kititi novogodišnje drvo (jelka) zvezdom na vrhu, blještavim ukrasima, vencima, snegom, a kasnije se kao simbol priključio i Deda Mraz. Novogodišnje drvo je simbol drevnog sveta ili svemirskog drva. Zvezda na njemu se stavlja zbog verovanja da su zvezde prebivališta mrtvih i da svaki čovek ima svoju zvezdu koja se uzdiže na nebu u trenutku njegovog rođenja. Pokloni su izraz želje za blagostanjem, pa otuda ukrašavanje doma i svečano postavljena trpeza.

 


izvor: stasveimamdakazem.blogspot.com