Zov slonova prelazi kilometarske razdaljine, ali naučnike je zaintrigiralo kako ove životinje zapravo proizvode zvuke. Kojem je slonovski „govor“ po načinu nastanka sličniji? Našem ili mačjem?
Najdublji tonovi glasova slonova mogu se čuti na udaljenosti od deset kilometara, a naučnici su sada otkrili kako ih proizvode, objavila je američka televizija En-Bi-Si (NBC).
Te glasove slonovi proizvode na isti način na koji ljudi govore, propuštanjem vazduha kroz glasne žice. Slonovi, međutim, mogu proizvesti daleko niže tonove nego ljudi jer su glasne žice slonova osam puta duže. Glavne komponente tih zvukova imaju frekvenciju nižu od 20 herca - isuviše nisku da bi ih ljudsko uvo registrovalo.
Macka.jpg
Mačke predu kontrakcijom mišića koja uzrokuje vibracije glasnih žica
Postoje dva načina na koji se glasne žice pokreću i proizvodi glas.
Prvi je aktivna kontrakcija mišića - mišići grla se skupljaju i skraćuju čime se stvara vibracija glasnih žica. Tako mačke predu.
Drugi način je pokretanje glasnih žica vazduhom iz pluća, način na koji ljudi govore i pevaju.
Kristijan Herbst i njegove kolege sa Univerziteta u Beču istražili su kako slonovi stvaraju zvuk na jednoj životinji koja je uginula prirodnom smrću u berlinskom zoološkom vrtu.
Istraživači su njegov grkljan postavili na cev kroz koju su propuštali vlažan i topao vazduh kako bi imitirali disanje. Ako bi se na taj način dobile vibracije koje se poklapaju sa niskofrekventnim signalima živih životinja, nalazi bi podržali pretpostavku da vibraciju glasnih žica kod slonova stvara propuštanje vazduha iz pluća. U suprotnom bi bilo dokazano da slonovi glasove proizvode metodom predenja.
Većina vibracija se poklopila, što, ipak, ne isključuje predenje u potpunosti, mada nagoveštava da se niskofrekventni zvuci najverovatnije stvaraju na isti način kao što nastaju zvuci koje ljudi proizvode.
Razlike u veličini životnja donose impresivan raspon frekvencija zvukova - od slonovskih, ispod 20 herca, do slepih miševa koji mogu da pište i iznad 110.000 herca.
Ljudske glasne žice proizvode zvukove frekvencije od 50 do 7.000 herca, većinom u rasponu od 300 do 3.400 herca.
„Još mi je fantastično to što mi ljudi možemo da učinimo sa ovim sistemom", rekao je Herbst. „Uporedna anatomija istog sistema kod različitih životinja može naučnicima pomoći da shvate kako se glas uopšte razvijao."
„Vidimo varijacije u anatomiji grkljana... Priroda obično ima dobar razlog da se doseti blagih varijacija", istakao je Herbst.
izvor: RTS
