U subotu, 1. decembra u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu, održana je treća Pesnička republika, svojevrsna manifestacija koja je proistekla iz “Evropskog fejsbuk pesničkog festivala”.

 

I ove godine, Banatski kulturni centar okupio je na jednom mestu veliki broj pesnika koji su učestvovali na pesničkom maratonu i predstavili svoje stvaralaštvo. Pored pesničkog maratona, ove godine dodeljena je gramata Pesničke republike koja je otišla u ruke Vladana Radovanovića. On je ovo priznanje dobio na konkursu posvećenom afirmaciji književnih dela nastalih u poslednjih pola veka, a koja nisu do sada bila u fokusu javnosti. Nagrađena je njegova knjiga “Vokovizuel” koju je 1987. godine objavio NOLIT.

Govoreći o nagradi, Radovanović je rekao: “Već rekoh da mi je veoma značajna, već zbog prirode same nagrade, načina njenog dodeljivanja, kriterijuma kojima se rukovodi, a koji su zasnovani, apsolutno, na vrednosti, što je danas veoma retko. Već sam istakao da se stvari ističu na osnovu nekih političkih razloga i slično, a ovo je veoma čisto od svega toga i zato mi je ta nagrada utoliko dragocenija”. On je dodao i da mu je veoma značajno što je nagrađena upravo ova knjiga koju smatra veoma važnim delom svog opusa budući da obrađuje temu koja je u umetnosti ređe doticana i o kojoj se manje zna.

Vladan Radovanović rođen jr 1932. godine u Beogradu i jedan je od najvažnijih i najprevođenijih srpskih autora druge polovine dvadesetog veka. Ujedno, Radovanović predstavlja ključnu figuru srpske neoavangardne književnosti i umetnosti. Stvara u više oblasti kao što su književnost, slikarstvo, različite vrste muzičke umetnosti. Značaj Vladana Radovanovića ne ogleda se samo u njegovoj umetnosti, nego i naučnom radu, navodi se u biografiji laureata u obrazloženju nagrade.

U ime žirija koji je dodelio Gramatu, publici se obratio Simon Grabovac koji je ovom prilikom rekao: “Mogu da kažem da sam bio srećan što sam imao priliku da učestvujem u ovako lepom događaju. Zašto je to lep događaj? Prvo, zato što sam upoznao Vladana Radovanovića, a dugo sam pratio i njegov umetnički i njegov teorijski rad . Druga stvar je to što smo dali nagradu jednoj knjizi koja je po mom uverenju i uverenju žirija knjiga koja to zaslužuje. Ukazali smo na jednog autora, na jednog umetnika koji je stvorio izuzetne artefakte u našoj umetnosti”