Najlepše je pisati o mestu iz kog potičete, gde ste rođeni i odrasli i u kome Vas je sudbina vodila kroz nedaće ali i kroz trenutke ispunjene srećom. Reka Tisa, i ova naša lepa ravnica zvana Banat još jednom su našli svoje posebno mesto u knjizi Izvor ti je na dohvat. Još jednom se kao simboli prožimaju kroz ovu zbirku pesama i pružaju nam potpuno zadovoljstvo prilikom čitanja.

 

         U zbirci pesama Izvor ti je na dohvat nalaze se pesme kvalitetnih  i istrajnih pisaca koji su pisali iskreno i koji su svoje srce i dušu oslikali na papiru. To su Milena Bračkov, Nenad Šević, Branka Marinković, Dušan Stakić, Majstor Njusi iz Banata, Zagorka Bolozanov i Rober Detki.

         U ovim pesmama mogu se oslušnuti osećanja pisaca koja teku polako kao i reka Tisa koja simbolično predstavlja nešto prolazno. U toj prolaznosti ovi pisci su mnogo izgubili, pa se sa setom prisećaju prošlih dana. Kao beleg ostaju im neka sećanja koja su za njih vredna. Isto tako, neki od njih su mnogo i dobili, pa su te pesme drugačijeg prizvuka. Melodične su i razigrane. Oko svih tih osećanja čvrsto i ponosno se ističu zelena ravnica, njive, kukuruzi i nekadašnji život koji imaju čvrsto uporište u stihovima ove zbirke.

         Spektar boja koji se javlja u ovim pesmama očarava i zagonetno nam prikazuje sudbinu pisaca u momentima kada pišu svoje pesme. Boje su ono što ove pesme čini posebnim. Svaka boja ima svoj simbol i svaka određuje posebnu karakteristiku ovih naših rodoljuba:

     Jutro pomera nebo

I dozivanje galebova s Tise,

Obrise topola snežnih kapa

Uljujkuje u beli san.

Plovi srebrnim mislima

Još jedan ledeni dan.
Milena Baračkov

 

Ili pesma Branke Marinković koja jednom strofom pruža zagonetnost pod okriljem boja:

Oči moje mladosti

su dve purpurne ptice

koje sleću na nedra

da mi kljucaju.

         Ono što se provlači kroz sve pesme jeste iskrenost koja stoji u pozadini ovih pisaca. Oni su ili surovo iskreni prema sebi i drugima ili iskreni tako da prikrivaju svoja osećanja, ali ih nam opet pokazuju i uvode nas u deo njihovog života. Tako bih izdvojila dva pisca koja svoju iskrenost pokazuju na dva različita načina. Prvi je Nenad Šević koji jednom romantičnom notom otkriva delove svoje mladosti i prošlosti. Njegove pesme su čiste i nežne. Izdvojila bih pesmu Riđan. Ova pesma je zanimljiva jer pesnik govori o jednom događaju koji mu se možda desio u prošlosti, ali je on piše kao nešto što će mu se tek dogoditi:

U venčanici bićeš.

Čuće se praporci

kas konja što na vetru huji

grive upletene u crvene vunice

protiv uroka.

..............

Proći ćete pored moje jabuke

koju si mi iz ruke jela, ali u nju nećeš pogledati.

Zagrmeće sokak kao na Svetog Iliju

od pesme i parade konja...... 

         Sa druge strane imamo surovo iskrenog pesnika koji stvari predstavlja onikvima kakve zaista jesu. Svojim izuzetno oštrim perom ističe svoje emocije i ono što ga okružuje. To je pesma Dušana Stakića Kako nastaju mitovi i legende?

..........

Znaju šta je najbolje za mene

A ja... ja samo živim

Ne radeći ništa.

Kao vaška.

Parazit.

Ja sam moje ime.

............

Iskrene se crte lica u vremenu istopiše

Svi zapeti kao da stupaju na ratište.

Kada je reč o iskrenoj priči

Ona više ni na šta ne liči.

Život da se smuči

Pa laži izluči.

..........

         Kao što je na početku spomenuto, ovi pesnici su iskreni rodoljubi koji vole zemlju banatsku. Vole njen miris, njene boje, njena polja žita i kukuruza koji ih čine neizmerno srećnima. Sa setom se sećaju svog detinjstva i vremena koje je za njih tada bilo drugačije i lepše. U ovim pesmama se izdvajaju tri pesnika. To su Majstor Njusi, Zagorka Bolozanov i Robert Detki.

        U pesmi Moj zavičaj  pesnik Majstor Njusi svoj Banat i sve ono najlepše u njemu ne želi da zadrži samo za sebe, već želi da sve blagodeti podeli sa ostatkom sveta. Želi da svi vide ogromno bogatstvo i da uživaju u njemu, kao što i on sam uživa.

Banat

Moj Banat

I nije to samo moj Banat

Već svačiji Banat

I ljudi

Nisu samo moji ljudi

Već su svačiji ljudi

I ravnica

Moja lepa ravnica

I nije to samo moja ravnica

Već svačija ravnica

............

Najiskrenije osećanje i ljubav prema svojoj zemlji ističe Zagorka Bolozanov u pesmi Ej, što volim ovu moju ravnicu. Ne skrivajući da voli zemlju koja ju je hranila i na kojoj je odrasla, svu svoju ljubav pruža njoj i ističe da je samo u njoj srećna. Oseća se prizvuk detinjstva kada je ova pesnikinja imala samo lepe trenutke koje su ispunjavale njeno detinjstvo srećom:

Ej, što volim ovu moju ravnicu

Pa žmureći šetam po njoj bosonoga.

Pogledaj moja polja žita,

Zlato nepregledno obasjano suncem.

Jesenji dani moje oranice cvetne,

Leje pune šarenila.

..........

Napupile brazde krompira,onih velikih

Kao moja šaka,i onih malih kao klikeri

Što ih mama kuva i daje svinjama

Da ih u slast pojedu.

.........

U snovima opet gledm ovu moju veliku ravnicu

Što mi daje lebac.

Ne dam je nikom, a ja da odem sa nje neću

Sve dok me ne pozove gospod Bog.

         Robert Detki ima poseban odnos prema svojoj zemlji. Svojim nežnim, lirskim stihovima opisuje svoju ljubav prema zemlji u kojoj živi. Njegov poseban stil u nama budi neku vrstu sete i želje da se i danas živi onako kako se živelo nekada. Prošlost je ipak bila lepša, što potvrđuje i njegova pesma Dom u centru sveta:

.........

U avliji Sunce dok se rađa

Laste naše radosno nadleću

Dok se pas s nekim petlom svađa

Gazda prvi tek da se sazna

Preda mnom, širokim sokacima

Dokle god mogu osmatram

Priče beodranse uplićem

Malo srpski pa mađarski, nekad ciganski

Sve mi dođe milo

Jer tu je sve moje, najrođenije,

..............

         Zbirka pesama Izvor ti je na dohvat je zbirka sastavljena od izuzetnih pesama ljudi koji su u svom životu prošli dosta. To se može videti i oslušnuti u njihovim pesmama. Toliko različitih stilova pisanja, toliko različitih osećanja imaju za cilj ipak jedno- ostaviti svoje čitaoce oduševljenim i ostaviti ih da razmisle o prošlim i sadašnjim vremenima. Ovu zbirku treba samo čitati i uživati u onome što ona nudi, jer je svaka pesma posebna i nosi svoje breme.