U Domu kulture u Novom Bečeju, u petak, 5. maja, predstavljena je knjiga “Poslednje otkrovenje” Vojislava Vijatova.

 

 

Ova knjiga neobičnog naziva nastala je za samo sedam dana tokom novembra 2016. godine, a tematika joj je nesvakidašnja. U njoj se govori o osnovnom toku onoga što autor naziva “Životnim Mehanizmom”. “Publiku večeras dočekuje, prvi put u istoriji ljudske misli, obrazloženje u vidu dokaza izneseno kako Apstraktno postaje Konkretno, to jest, zakon po kom je ispunjen univerzum” rekao je o svojoj knjizi Vojislav Vijatov. On se osvrnuo i na samu formu svog dela. “To je jedna pesnička forma jer je to najlakši način da ljude različitih interesovanja i naklonosti zainteresujem za tu temu jer druga, sestrinska knjiga u kojoj bi bili izneti logički dokazi bi bila odbojna , da ne kažem odvratna, nekome” kazao je Vijatov. On je objasnio i da je njegovo traganje za odgovorajućom formom dosta dugo trajalo upravo iz potrebe da se jedna ozbiljna tema koja prožima sve aspekte života pomiri sa potrebom da se bude koncizan i jasan. Kako sam kaže, 21. vek je doba kratke literature, doba u kom se i kapitalna dela poput ruskih klasika svode na skraćene verzije i u kome savremeni čovek nema naviku čitanja i bavljenja detaljima. “Ta metodika, to je bilo najteže pronaći. Kako to izvesti, a da bude najpitkije? Sama generička matematika, odnosno, fizika toga kako sve jeste i biva je vrlo prosta, ali su njene posledice ovde - to smo mi” zaključio je Vijatov.

 

Ova knjiga, prva u predviđenoj trilogiji, ujedno je i prvenac Vojislava Vijatova koji je, inače, muzičar i kao takav i poznat široj javnosti. Međutim, on dodaje i to da, iako je zaljubljenik i poštovalac kulture, danas nema mnogo razumevanja i vremena za bavljenje njome u uslovima potrošačkog društva i borbe za opstanak.

 

Svoje predavanje počeo je na, pomalo, neobičan način u kostimu dvorske lude, ali iznoseći smele i dobro promišljene tvrdnje. Publika koja je prisustvovala ovoj nesvakidašnjoj prezentaciji knjige imala je priliku da se pozabavi pitanjima poput toga: Da li smo mi zaista svesna bića? Šta je uzrok našeg postojanja, a šta njegov cilj i ishodište? Posebno je interesantna bila teza da je rat jedino konstantno stanje čoveka od pracivilizacijskih zajednica na ovamo. Rečima samog autora: “Ko ne vidi četiri očnjaka u osmehu čoveka, taj ne shvata šta sam po sebi jeste

 

U svakom slučaju, i pored kompleksne tematike, publika je i više nego uživala u ovom misaonom putovanju kroz kosmogoniju, odgovarajući na pitanje “kako sve jeste i biva” i dotičući se često i ontologije kao discipline o biću kao bivstvujućem, ali uvek jednostavno, pitko i prožeto povremenim humorom svojstvenim autoru.