U četvrtak, 1. decembra, novobečejskoj publici predstavio se književnik Miomir Petrović. Povod Petrovićevog gostovanja u Novom Bečeju bila je njegova najnovija knjiga “ˇKuća od soli”.

 

Prema rečima izdavača (˙izdavačka kuća “Laguna”), ovo je uzbudljiva drama o tragičnoj usamljenosti pojedinca u specifičnimistorijskim okolnostima dok je sam autor o svom delu rekao: “Kuća od soli je ono što se u žanrovskom smislu može nazvati metafizičkim trilerom, odnosno, to je, takođe, i paraistorijski roman. Ja kao pisac i kao profesor književnosti insisitiram upravo na toj odrednici paraistorijski jer bez obzira što taj roman obrađuje vrlo markantne tridesete i četrdesete godine dvadesetog veka, bez obzira što govori o uslovima kulture, umetnosti i trgovine umetničkim delima u prostorima Kraljevine Jugoslavije koja se rađa, ali ubrzo i zamire, ovaj roman nikako ne treba gledati kao istorijski priručnik ili kao nekakvu romanesknu esejistiku. Govori o stvarima koje su mogle da se dese na određeni način, ali ja ne tvrdim da i jesu”.

Naime, radnja romana smeštena je u međuratnu Jugoslaviju, mladu državu kojoj nije bilo suđeno da potraje, i prati izvesnog Arsenija Martinovića. Ovaj neobični glavni junak konfliktna je ličnost. On je Srbin, katolik, apatrid i diplomata svoje države. Knez Pavle daje mu zadatak da sačuva deo umetničke zbirke kneževe tako što će je preneti u Bizertu, grad na severu Afrike. Vršeći svoje diplomatske dužnosti i, kasnije, tajnu misiju na koju ga šalje knez, on postaje svedok turbulentnih godina i ključnih društvenih previranja dvadesetog veka. Petrović je istakao da njegov lik Arsenija Martinovića nije inspirisan samo jednom ličnošću, već je amalgam mnogih ličnosti što istorijskih, što živućih, ali da je sam izbor ličnog imena, u stvari, mali omaž Arsenu Lupenu koji jeste izvor dela inspiracije za stvaranje ovog lika.

O aktuelnosti teme umetnosti i kulture u turbulentnim istorijskim vremenima govori i činjenica koju je tokom književne večeri pisac i naglasio da se pre nekoliko dana pokrenulo pitanje u javnosti o zahtevu italijanskih vlasti da im Republika Srbija vrati određena umetnička dela koja su pribavljena u vreme postojanja Jugoslavije. Kao poseban kuriozitet, on je izneo i podatak da je u jednom od svojih prethodnih romana govorio o Munkovoj slici “Krik” koja je, igrom slučaja, ubrzo posle toga ukradena iz muzeja.

O knjizi je pohvalno govorila i Agneš Đukičin, direktorka Narodne biblioteke Novi Bečej, koja je bila domaćin i moderator književne večeri. “Duboko verujem da knjiga “Kuća od soli” zaslužuje našu najelitniju književnu nagradu, NIN-ovu nagradu. Zašto gospodin Petrović? Zašto ova knjiga? Zato što ja smatram da je ova knjiga jedan od najkvalitetnijih romana koji se pojavio na našoj književnoj sceni ove godine i zato što je ovo zahtevan pisac koji traži zahtevnog čitaoca” rekla je ona, istakavši kao jedan od kvaliteta romana i raznovrsne krajolike u kojima se odvija radnja. Od Mediterana, preko Beograda, pa sve do koptske kulture i umetnosti, čitalac putuje prateći Arsenija Martinovića i posmatrajući dvadeseti vek čija previranja ga nose kroz radnju knjige.

“Kuća od soli” dostupna je čitaocima Narodne biblioteke Novi Bečej, a odlomak se može pročitati i na sajtu izdavača:
http://www.laguna.rs/odlomak_3452_kuca_od_soli.html