Ilustracija: Webinfo/AI
Pred odbornicima Skupštine opštine Bečej i Skupštine opštine Novi Bečej 30. juna naći će se dokumenti koji se tiču najvažnijeg lokalnog pitanja: kako je trošen i kako će se trošiti javni novac.
U Novom Bečeju odbornici će, između ostalog, razmatrati završni račun budžeta za 2025. godinu. U Bečeju su na dnevnom redu završni račun budžeta za 2025. godinu, ali i prvi rebalans budžeta za 2026. godinu, kojim se deficit povećava na 392,2 miliona dinara.
Budžet nije novac koji građani dobijaju na ruke. Ali jeste novac koji se troši u njihovo ime.
Zato je korisno velike budžetske iznose makar na početku prevesti na meru koju je lakše razumeti. Prema procenama za sredinu 2024. godine, opština Bečej ima 30.324 stanovnika, a opština Novi Bečej 19.594 stanovnika.
U Bečeju su, prema predlogu prvog rebalansa budžeta za 2026. godinu, rashodi i izdaci planirani u iznosu od 2.272.224.693,36 dinara. Kada se taj iznos podeli sa brojem stanovnika, dobija se oko 74.900 dinara godišnje po stanovniku, odnosno oko 6.240 dinara mesečno.
U Novom Bečeju, prema usvojenom budžetu za 2026. godinu, planirani rashodi i izdaci iznose 1.239.830.000 dinara. To je oko 63.300 dinara godišnje po stanovniku, odnosno oko 5.270 dinara mesečno.
Ali te brojke ne znače da svaki građanin “dobija” taj novac. One samo pokazuju razmeru javnog novca o kojem se odlučuje u njegovo ime.
Pravo pitanje je mnogo jednostavnije: da li građanin, kada otvori budžet svoje opštine, zaista može da razume šta će se tim novcem raditi?
Jer budžet nije samo spisak prihoda i rashoda. To je dokument u kojem se planiraju plate, usluge, socijalna davanja, subvencije, rad javnih preduzeća, škole, vrtići, kultura, sport, komunalne delatnosti, otplata dugova, ali i velike kapitalne investicije. To su izgradnja, rekonstrukcije, opremanje objekata, radovi na putevima, kanalizaciji, vodovodu, javnim prostorima i drugi projekti koji bi trebalo da ostanu vidljivi u mestu.
Problem je što se sve to u budžetu često ne vidi jasno.
Ako građanin pročita stavku „izdaci za nabavku nefinansijske imovine”, da li zna šta to znači?
U budžetskom jeziku, to može da znači novac za objekte, opremu, rekonstrukcije, infrastrukturu i druga ulaganja koja nisu svakodnevni trošak, već bi trebalo da ostave nešto trajno. U svakodnevnom jeziku, to bi trebalo da bude odgovor na pitanja šta se gradi, šta se kupuje, šta se rekonstruiše, gde, kada i koliko košta.
Međutim, do tog odgovora građanin često mora sam da dođe kroz desetine strana tabela, šifara, programa, konta i klasifikacija.
I tu je suština problema: budžet može biti objavljen, a da i dalje nije objašnjen.
Kada u budžetu piše „opšte usluge lokalne samouprave”, „kapitalni izdaci”, „programska aktivnost”, „funkcionalna klasifikacija” ili „nabavka nefinansijske imovine”, prosečan građanin ne bi trebalo da pogađa šta se iza toga krije. Ako se od njega očekuje da učestvuje u javnoj raspravi, daje predloge ili prati rad opštine, onda mora imati dokument koji govori njegovim jezikom.
Takav dokument nije nepoznat ni u Srbiji. Opština Tutin, na primer, objavila je Građanski vodič kroz odluku o budžetu za 2026. godinu, u kojem se građanima objašnjava kako nastaje budžet, kako se puni opštinska kasa, šta su prihodi, šta su rashodi i izdaci, ali i koji su najvažniji projekti od interesa za lokalnu zajednicu. Sličnu praksu ima i Gradska opština Zvezdara, koja na svom sajtu ima posebnu stranicu sa vodičima za građane i građanke kroz budžet i završni račun.
To ne zamenjuje zvaničnu odluku o budžetu. Ona mora da postoji, mora da bude precizna i mora da bude usklađena sa propisima. Ali građaninu, pored zvaničnog dokumenta, treba i prevod.
Ne još jedan PDF od stotinu strana, nego nekoliko jasnih odgovora: koliko novca ima, šta su najveći troškovi, šta su najveće investicije, šta je novo u odnosu na prethodnu godinu, šta se nastavlja, šta se finansira iz lokalnog budžeta, a šta iz pokrajinskih, republičkih ili evropskih sredstava, i šta će građani zaista videti u svom mestu.
Zato je računica po stanovniku samo početak. Bečejskih oko 74.900 dinara i novobečejskih oko 63.300 dinara po stanovniku ne govore šta pojedinac dobija. Oni samo pokazuju koliko se javnog novca planira u odnosu na broj ljudi koji žive u tim opštinama.
Sve posle toga mora biti objašnjeno.
Jer javnost budžeta ne meri se samo time da li se dokument nalazi na sajtu opštine.
Meri se i time da li građanin, kada ga otvori, posle nekoliko minuta može da kaže: sada razumem kuda ide novac.
