BEČEJ, 9. septembar 2025. – „Građani Bečeja uz studente“ organizovala je u utorak uveče na Trgu oslobođenja protest pod sloganom „Kičmom protiv pendreka“. Skup je, kako su naveli u najavi, održan u znak solidarnosti sa studentima i građanima koji su 5. septembra u Novom Sadu prisustvovali protestu obeleženom sukobima sa policijom i žandarmerijom. Okupljanje je počelo u 19 časova i proteklo mirno, uz simboličnu šetnju gradskim trotoarima i 16 minuta ćutanja u znak sećanja na 16 žrtava tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu, 1. novembra 2024. godine, kada se urušila nadstrešnica.
„Žudnja za slobodom lebdela je u vazduhu“
Okupljenima se prva obratila Margarita Berček. Njeno izlaganje bilo je emotivno i imalo je formu ličnog svedočenja, sa detaljnim opisom događaja iz Novog Sada.
„Naš Novi Sad je u petak uveče okupirala policija i žandarmerija. Gazili su sve pred sobom, tukli ljude, bacali suzavac. Ako misle da će nas uplašiti, mislim da su se zeznuli“, rekla je Berček na početku.
Ona je opisala atmosferu tokom prvih sati skupa u Novom Sadu: od okupljanja manjeg broja ljudi do formiranja mase od nekoliko desetina hiljada građana. „Sve je bilo kao u filmu, kao da se ne dešava nama. Žudnja za slobodom i oslobađanjem od ove represije bila je ono što je lebdelo u vazduhu“, kazala je.
Berček je naglasila da među demonstrantima „nije bilo spremnosti na nasilje“, te da su imali samo pištaljke, transparente i boce vode. Posebno se osvrnula na 16 minuta tišine i izvođenje „Gaudeamusa“, ocenjujući te trenutke kao „potresne i veličanstvene“.
Susret sa suzavcem i haotično povlačenje
Kako je ispričala, eskalacija je počela bacanjem šok-bombi i suzavca. „Videla sam da Nataša drhti i rekla mi je: ‘Rita, gotovo je, dobićemo pendrek’. Krenule smo da bežimo ka Keju. Suzavac je padao jedan za drugim, izbrojala sam šest u nekoliko minuta“, prenela je Berček.
U svom obraćanju do detalja je opisala kako su se probijale kroz dim i gužvu, držeći se za ruke i pokušavajući da ne izgube vezu sa ostatkom grupe. „Nisam imala vremena da razmišljam, samo sam znala da ne smemo da se odvajamo. Čuli smo udarce pendreka po leđima veterana koji su stali ispred nas da nas zaštite. Njih deset na dvojicu ljudi koji nisu pružali otpor“, rekla je.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka, prema njenom svedočenju, bio je susret sa žandarmom: „Spremila sam se na udarac i pomislila da je gotovo. Pogledala sam Natašu i razmišljala da li joj ranac na leđima može ublažiti udarac. Savila sam leđa, spremila se i viknula: ‘Ne na žene!’ Tada sam vrisnula, a mladić pod maskom zastao je, osvrnuo se i potrčao dalje. Zapamtiću mu oči.“
Berček je dodala da oseća potrebu da se vrati u Novi Sad i ponovo prođe tim putem: „Moram jednom da se vratim, da vidim kuda smo išle, da ponovo uđem u zgradu u kojoj smo se krile i preživljavale te trenutke.“
„Umesto solidarnosti – trauma“
Druga govornica, Natalija Valjan, prenela je kraću, ali jednako dramatičnu ispovest. „Sa grupom sugrađana iz Bečeja došla sam u Novi Sad da podržim studente. Umesto mirnog protesta, doživele smo brutalan napad policije: suzavac, šok-bombe, pendreci i juriši na goloruke ljude“, rekla je.
Navela je da su se u haosu ona i Berček držale za ruke, „kao sijamske bliznakinje“, pokušavajući da se probiju kroz mrak i dim. „Ono što je trebalo da bude veličanstven izraz građanske solidarnosti pretvorilo se u traumu“, dodala je.
Poruka o istrazi i promenama
Nakon Valjan, ponovo se obratila Margarita Berček, naglašavajući da je potrebna „hitna i nezavisna istraga“ o postupanju policije i univerzitetskih zvaničnika tokom događaja od 5. septembra. „Ceo sistem treba menjati. Ovo više nije demokratija, ovo je diktatura“, rekla je Berček, uz apel da svaki građanin „u svom mikrokosmosu digne glas protiv korupcije, diskriminacije i nepravde“.
Svoj govor završila je pitanjem upućenim prisutnima: „Kada ćemo u Beograd?“
Pomen žrtvama i miran završetak skupa
U završnici protesta, organizatori su predložili da se manji napravi krug gradskim trotoarima, s obzirom na to da je skup obezbeđivao samo jedan uniformisani policijski službenik. Građani su prošetali pored Ekonomske škole i obližnjih kafića, a potom se vratili na plato ispred opštine.
Centralni čin protesta bio je 16 minuta tišine, posvećen žrtvama nesreće u Novom Sadu.
Napomena redakcije: Video-zapisi sa bečejskog protesta dostupni su na zvaničnoj Facebook stranici portala.