Celokupna javnost ostala je šokirana idejnim rešenjem spomenika nastradalima u padu nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, 1. novembra 2024. godine, a da je ta reakcija, kako navodi Akademski plenum, „više nego opravdana“, potvrđeno je i analizom njihovog stručnog tima.
Kako se ističe u saopštenju Akademskog plenuma, spomenik ne treba da funkcioniše kao puka ilustracija događaja, već kao znak koji ga nadilazi i transformiše. „Estetika pritiska“, koju izaziva monolitna kamena ploča, prema njihovoj oceni, doslovno reprodukuje pad nadstrešnice, umesto da tragediji da novo, isceljujuće značenje.
Akademski plenum navodi da predloženo rešenje „više liči na spomenik onome što je ljude ubilo nego samim žrtvama“, uz ocenu da autor ignoriše osnovnu temu – stradale i njihove živote. Zbog toga, kako se dodaje, rešenje deluje kao „anti-spomenik“, a ne kao obeležje koje bi trebalo da oda počast nastradalima.
U saopštenju se dalje ističe da spomenik ne uspeva da uspostavi prostor sećanja između tragedije, mesta i budućnosti, već ostaje „zatvoren, jednoznačan i lišen komunikacije“, svodeći kompleksan događaj na doslovnu i banalnu formu.
Akademski plenum problematizuje i sam trenutak izrade idejnog rešenja, ukazujući da još uvek nema optužnica u vezi sa padom nadstrešnice. U tom kontekstu, postavlja se pitanje kome je namenjena „opomena“ koja se navodi u obrazloženju.
Kako navode, bez utvrđene odgovornosti, ovakvo rešenje može se tumačiti kao poruka građanima da javni prostori nisu bezbedni, što dodatno pojačava utisak cinizma.
Na kraju, Akademski plenum ocenjuje da predloženi spomenik predstavlja „vrhunac cinizma“, kako u kontekstu vlasti, tako i autora rešenja.
Povezane vesti: Idejno rešenje spomenika: „Masivna kamena ploča“ kao centralni motiv