U procesu komunikacije sa osobama koje imaju izazove u komunikaciji, važno je posvetiti pažnju na način izražavanja kako bismo pridali značaj dostojanstvu i razumevanju tih osoba.
U svakodnevnom jeziku, često se koriste izrazi poput "nem" ili "mutav" da se opišu osobe sa invaliditetom, posebno osobe sa oštećenjem sluha, autizmom ili posledicama cerebralne paralize. Ovi izrazi pretpostavljaju da ove osobe nisu u stanju govoriti ili komunicirati, što često vodi ka stigmatizaciji i diskriminaciji.
Upotrebom termina kao što su „neverbalna osoba“ ili „osoba koja otežano govori“, stavlja se naglasak na samu osobu, izražavajući poštovanje i vrednost prema njoj.
Važno je razumeti da pojedinci koriste znakovni jezik ili različita asistivna sredstva za komunikaciju. Stoga je neophodno ukloniti sve prepreke u komunikaciji kako bismo izgradili društvo u kojem će svima biti omogućeno da se informišu, sporazumevaju i izražavaju.
Sistemski pristup i strpljenje prema osobama koje komuniciraju na netipičan način obezbeđuju osećaj dostojanstva i uključenosti, što je pravo koje pripada svakom pojedincu.
Korišćenjem adekvatne terminologije, doprinosimo izgradnji društva u kojem se ceni pravo na raznolikost i jedinstvenost, te podstičemo stvaranje inkluzivnog društva koje teži omogućavanju za svakog pojedinca.
Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije - Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.