Ne bi se moglo reći da je proizvodnja piva u Srbiji loš biznis - čak četiri odsto bušnog srpskog buyeta puni se preko akciza naplaćenih na pivo. Ipak, ozbiljnom proizvodnjom piva u ovoj zemlji se praktično bave samo tri velike kompanije, pivare srednje veličine izumiru, dok malih praktično i nema. Nekada je veliki broj gradova u Srbiji imao svoju fabriku piva. U Vojvodini su pored Apatina i Čelareva, pivo proizvodili i u Bečeju, Zrenjaninu, Pančevu i Vršcu, dok je ispod Save i Dunava to rađeno i u Beogradu, Zaječaru, Valjevu, Jagodini, Nišu...
I danas neke od ovih pivara rade, ali se može reći da su uspešne samo one koje pripadaju multinacionalnim kompanijama.
To su Apatinska, čelarevski „Karlsberg” i novosadsko-zaječarske „Ujedinjene srpske pivare”. Računa se da te tri najveće domaće pivare zauzimaju oko 95 odsto srpskog tržišta. Od ostalih pivara, kakvu-takvu proizvodnju i prodaju imaju još i Jagodina, Valjevo i BIP (koji je već godinama u procesu restrukturiranja, dakle na državnim jaslama), dok udeo na tržištu imaju i neka uvozna piva. Veći deo ostalih „gradskih” pivara je ugašen a neke, poput Zrenjaninske, ne mogu da nađu kupca ni za imovinu u stečajnom postupku.
Male i mikro pivare u Srbiji praktično ne postoje. Prema rečima Davora Kovačevića, malog proizvođača piva „Kamelot” iz Novog Sada, u zemlji pored njegove trenutno radi još samo jedna mala pivara, a prema informacijama koje ima, uskoro se može očekivati otvaranje još dve takve pivare.
- Sve ovo košta, prilično je zahtevno i organizaciono i finansijski, tako da ne verujem da će male pivare u Srbiji baš nicati kao pečurke posle kiše - kaže Kovačević za „Dnevnik”. Ova pivara zapravo radi u sklopu istoimenog paba - restorana što je, kako kaže, koncept malih pivara i ugostitelja iz srednje Evrope na koji su se ugledali.
Malih pivara u zemljama sa velikom tradicijom pijenja piva, kakve su Holandija, Belgija i Nemačka, ima na stotine, pa čak i hiljade, praktično svako selo ima svoje lokalno pivo. Kovačević kaže da ih je i u Mađarskoj pre početka krize bilo čak 400, ali da ih je danas manje od 100 i da su opstale samo one koje su zaokružile ciklus i proizvodnju i prodaju u svojim objektima.
- One koje su radile samo za tržište su bukvalno pojele velike kompanije - navodi naš sagovornik i dodaje da je nešto drugačije u zapadnoj Evropi gde velike pivare kupuju male, ali ih ostavljaju da i dalje rade za lokalno tržište, po svojoj recepturi i pod svojim imenom. On kaže da je pivo velikih i malih proizvođača jednostavno različit proizvod istog imena, pa je tako i njegovo pivo gušće, sa drugačijom aromom, mutno i nije pasterizovano.
izvor: Dnevnik.rs